POLJSKE LEGENDE
Temelji poljskih legendi i mitova sežu u daleku prošlost. Na prijelazu iz 11. u 12. stoljeće, na dvoru Bołeslawa Krivoustog, nastalo je književno djelo anonimnog autora „Poljska kronika“ (Kronika Polski). U njoj autor opisuje zgode iz života Krivoustog i njegovih predaka iz dinastije Piast. Sto godina kasnije nastaje druga, istoimena kronika biskupa Kadłubeka koja se suprotstavlja prije spomenutoj kronici, smatrajući da Crkva treba biti glavni upravljač države. Treća kronika Janka iz Czarnkowa obradila je novi tip čovjeka svjesnog svoje individualnosti i slobode te mogućnosti izražavanja svojih stavova. Njome dolazi do pojave novih tekstova, utemeljenih na znanstvenim, ali i pjesničkim pogledima. No, tadašnji znanstveni historiografski tekstovi nisu činjenično potkrepljeni i, budući da su pisani s autorovih gledišta, subjektivni su. Zbog toga su odlični temelji za nastanke prvih poljskih nacionalnih legenda i mitova. Legenda i mitova u Poljskoj ima mnogo, no nabrojit ćemo neke od najzanimljivijih.
Legenda o Varšavskoj sireni
Nekad davno živjele su dvije sirene u Baltičkom moru. Bile su sestre i čitav su život provele u moru zbog čega su se smrtno dosađivale. Tako su jednoga dana odlučile kročiti na kopno. Jedna je odlučila poći putem Danske, tj. do ulaza u luku Kopenhagen, gdje je i do danas ostala. No druga je odplivala do Gdanska i nastavila do kraja toka rijeke Visle. Tamo je stala da se odmori, i toliko joj se svidjelo da je i ostala. To se nalazilo u današnjem varšavskom Starom Gradu (Stare Miasto). varszsiren.jpg
Uskoro je tamošnji ribar primijetio da netko pušta ribe iz mreže, te je proširio glasine. To je zasmetalo mještane pa su naumili uhvatiti tu osobu. No kada su shvatili da je to sirena te kada su začuli njezin milozvučni glas, zakleli su se da joj nikada neće nauditi. Upravo ju je njezin glas doveo do toga da svaku večer uveseljava mještane svojom pjesmom. To ju je skoro stajalo glave. Jednog je dana bogati trgovac šetao uz tok rijeke Visle i oteo je mladu sirenu kako bi ju prodao na sajmu. No njeni su urlici bili tako snažni i jaki da ju je mladi ribar po imenu Wars pohitao spasiti. Sirena je bila toliko zahvalna da je obećala da će zauvijek štititi stanovnike i njihov grad. Po ovoj legendi je Warszawa i dobila ime, naime sirena po imenu Sawa (po nekim izvorima i Ewa) je postala žena mladog ribara. Od tog trena sirena (prikazivana s mačem i štitom) štiti glavni poljski grad.
Legenda o Jadwigi i pregači od ruža
Kraljica Jadwiga bila je predana kršćanka koja je često krijumčarila hranu s dvora za siromašne građane. Potiho se šuljala noseći kruh, meso i sir u velikoj pregači. No jednoga dana vojnici kralja Jagiella su je vidjeli i rekli mu da njegova mlada prenosi tajne informacije njegovim neprijateljima i pobunjenicima. Jagiello je pobjesnio i htio odmah saznati što se događa. Jedne je večeri pratio Jadwigu i zaskočio ju dok je nosila hranu siromasima. Zahtjevao je da mu pokaže što nosi u pregači i u tom trenu se dogodilo čudo: hrana iz Jadwigine pregače se pretvorila u vijenac ruža. Tako je Jadwiga izbjegla sigurnu smrt. Otad se kraljica Jadwiga prikazuje s pregačom punom ruža.
Legenda o Rusalkama
Poljske legende prikazuju Rusalke kao duhove djevojaka i žena koje su umrle neprirodnom i nasilnom smrću. One su prekrasni bijeli leševi sa zelenim očima koje i dalje žive sišući život iz svih muškaraca na koje naiđu. Svojom pjesmom i lijepim izgledom mamile bi muškarce u šume i jezera, gdje bi im potom isisale život i onda ih ostavile da umru. U Poljskoj su se Rusalke pojavljivale u šumovitim područijima, blizu rijeka i jezera (inače se Rusalke mogu naći u sklopu svih slavenskih legendi, koje se međusobno razlikuju). Druga, nadopunjena verzija ove legende kaže da Rusalke izlaze iz vode prvi dan proljeća i žive u šumama sve do prvog dana jeseni.
Legenda o Wawelskom zmaju
Jednom davno na obali rijeke Visle u blizini brda Wawel bijaše jedno malo miroljubivo selo. U brdu Wawel nalazila se špilja koja je na ulazu bila obrasla raznim grmljem i korovom. Nitko nikada nije kročio tom špiljom, no stari su pričali da u njoj spava opasan zmaj kojeg nitko ne smije smetati. Mladež nije vjerovala takvim pričama i neki od njih su odlučili poći u špilju da dokažu starima da je zmaj najobičnija izmišljotina. Opremili su se bakljama i uputili prema njoj. Kročili su špiljom sve dok nisu došli do prepreke od ljuske popraćene dubokim disanjem. Na njihovu nesreću, to je bio zmaj kojeg su upravo probudili iz sna. Kada su shvatili o čemu se radi, dali su petama vjetra što su brže mogli, a bijesni zmaj je za njima rigao vatru. Kada su se dovoljno udaljili, pogledali su prema brdu i uočili zmaja kako izlazi iz špilje i bijesni na momke koji ga probudiše iz sna. 450px-wawel_dragon_sculpture_krakow_poland.jpg
Od tad pa nadalje zmaj je svakodnevno, za osvetu, otimao djevojke i seosku stoku. Svaki pokušaj zaustavljanja zmaja završio je kobno. Kralj Krak (legendarni osnivač Krakowa) uspio je pobijediti strašnog zmaja. Krak se dosjetio namazati ovce sumporovom smjesom pa kad je zmaj slijedeći put uzeo ovcu i proždrijeo je, počelo mu je gorjeti u želudcu i uhvatila ga je strašna žeđ. Odjurio je do rijeke Visle i stao piti. Pio je i pio, no žeđ nije mogao utažiti. Popio je toliko vode da je počeo bubriti. Ispio je pola rijeke i nakon toga se raspuknuo na sve strane. Seljani su slavili i postavili Krakusa kao svojega vođu. Izgradili su utvrdu na vrhu Wawela iz koje se s vremenom razvio prosperirajući grad nazvan Krakow, po svom junaku. Kad je Krakus umro, priređen mu je veleban pogreb i podignut grobni humak, za kojeg su zemlju nosili stanovnici u vlastitim rukama. Kažu da njegov grob stoji još dan danas.
1970. ispred Zmajeve špilje postavljen je kip zmaja kojega je dizajnirao Bronisław Chromy. Stiliziran je, ima šest nogu i ispušta vatru svakih pet minuta.
Temelji poljskih legendi i mitova sežu u daleku prošlost. Na prijelazu iz 11. u 12. stoljeće, na dvoru Bołeslawa Krivoustog, nastalo je književno djelo anonimnog autora „Poljska kronika“ (Kronika Polski). U njoj autor opisuje zgode iz života Krivoustog i njegovih predaka iz dinastije Piast. Sto godina kasnije nastaje druga, istoimena kronika biskupa Kadłubeka koja se suprotstavlja prije spomenutoj kronici, smatrajući da Crkva treba biti glavni upravljač države. Treća kronika Janka iz Czarnkowa obradila je novi tip čovjeka svjesnog svoje individualnosti i slobode te mogućnosti izražavanja svojih stavova. Njome dolazi do pojave novih tekstova, utemeljenih na znanstvenim, ali i pjesničkim pogledima. No, tadašnji znanstveni historiografski tekstovi nisu činjenično potkrepljeni i, budući da su pisani s autorovih gledišta, subjektivni su. Zbog toga su odlični temelji za nastanke prvih poljskih nacionalnih legenda i mitova. Legenda i mitova u Poljskoj ima mnogo, no nabrojit ćemo neke od najzanimljivijih.
Legenda o Varšavskoj sireni
Nekad davno živjele su dvije sirene u Baltičkom moru. Bile su sestre i čitav su život provele u moru zbog čega su se smrtno dosađivale. Tako su jednoga dana odlučile kročiti na kopno. Jedna je odlučila poći putem Danske, tj. do ulaza u luku Kopenhagen, gdje je i do danas ostala. No druga je odplivala do Gdanska i nastavila do kraja toka rijeke Visle. Tamo je stala da se odmori, i toliko joj se svidjelo da je i ostala. To se nalazilo u današnjem varšavskom Starom Gradu (Stare Miasto). varszsiren.jpg
Uskoro je tamošnji ribar primijetio da netko pušta ribe iz mreže, te je proširio glasine. To je zasmetalo mještane pa su naumili uhvatiti tu osobu. No kada su shvatili da je to sirena te kada su začuli njezin milozvučni glas, zakleli su se da joj nikada neće nauditi. Upravo ju je njezin glas doveo do toga da svaku večer uveseljava mještane svojom pjesmom. To ju je skoro stajalo glave. Jednog je dana bogati trgovac šetao uz tok rijeke Visle i oteo je mladu sirenu kako bi ju prodao na sajmu. No njeni su urlici bili tako snažni i jaki da ju je mladi ribar po imenu Wars pohitao spasiti. Sirena je bila toliko zahvalna da je obećala da će zauvijek štititi stanovnike i njihov grad. Po ovoj legendi je Warszawa i dobila ime, naime sirena po imenu Sawa (po nekim izvorima i Ewa) je postala žena mladog ribara. Od tog trena sirena (prikazivana s mačem i štitom) štiti glavni poljski grad.
Legenda o Jadwigi i pregači od ruža
Kraljica Jadwiga bila je predana kršćanka koja je često krijumčarila hranu s dvora za siromašne građane. Potiho se šuljala noseći kruh, meso i sir u velikoj pregači. No jednoga dana vojnici kralja Jagiella su je vidjeli i rekli mu da njegova mlada prenosi tajne informacije njegovim neprijateljima i pobunjenicima. Jagiello je pobjesnio i htio odmah saznati što se događa. Jedne je večeri pratio Jadwigu i zaskočio ju dok je nosila hranu siromasima. Zahtjevao je da mu pokaže što nosi u pregači i u tom trenu se dogodilo čudo: hrana iz Jadwigine pregače se pretvorila u vijenac ruža. Tako je Jadwiga izbjegla sigurnu smrt. Otad se kraljica Jadwiga prikazuje s pregačom punom ruža.
Legenda o Rusalkama
Poljske legende prikazuju Rusalke kao duhove djevojaka i žena koje su umrle neprirodnom i nasilnom smrću. One su prekrasni bijeli leševi sa zelenim očima koje i dalje žive sišući život iz svih muškaraca na koje naiđu. Svojom pjesmom i lijepim izgledom mamile bi muškarce u šume i jezera, gdje bi im potom isisale život i onda ih ostavile da umru. U Poljskoj su se Rusalke pojavljivale u šumovitim područijima, blizu rijeka i jezera (inače se Rusalke mogu naći u sklopu svih slavenskih legendi, koje se međusobno razlikuju). Druga, nadopunjena verzija ove legende kaže da Rusalke izlaze iz vode prvi dan proljeća i žive u šumama sve do prvog dana jeseni.
Legenda o Wawelskom zmaju
Jednom davno na obali rijeke Visle u blizini brda Wawel bijaše jedno malo miroljubivo selo. U brdu Wawel nalazila se špilja koja je na ulazu bila obrasla raznim grmljem i korovom. Nitko nikada nije kročio tom špiljom, no stari su pričali da u njoj spava opasan zmaj kojeg nitko ne smije smetati. Mladež nije vjerovala takvim pričama i neki od njih su odlučili poći u špilju da dokažu starima da je zmaj najobičnija izmišljotina. Opremili su se bakljama i uputili prema njoj. Kročili su špiljom sve dok nisu došli do prepreke od ljuske popraćene dubokim disanjem. Na njihovu nesreću, to je bio zmaj kojeg su upravo probudili iz sna. Kada su shvatili o čemu se radi, dali su petama vjetra što su brže mogli, a bijesni zmaj je za njima rigao vatru. Kada su se dovoljno udaljili, pogledali su prema brdu i uočili zmaja kako izlazi iz špilje i bijesni na momke koji ga probudiše iz sna. 450px-wawel_dragon_sculpture_krakow_poland.jpg
Od tad pa nadalje zmaj je svakodnevno, za osvetu, otimao djevojke i seosku stoku. Svaki pokušaj zaustavljanja zmaja završio je kobno. Kralj Krak (legendarni osnivač Krakowa) uspio je pobijediti strašnog zmaja. Krak se dosjetio namazati ovce sumporovom smjesom pa kad je zmaj slijedeći put uzeo ovcu i proždrijeo je, počelo mu je gorjeti u želudcu i uhvatila ga je strašna žeđ. Odjurio je do rijeke Visle i stao piti. Pio je i pio, no žeđ nije mogao utažiti. Popio je toliko vode da je počeo bubriti. Ispio je pola rijeke i nakon toga se raspuknuo na sve strane. Seljani su slavili i postavili Krakusa kao svojega vođu. Izgradili su utvrdu na vrhu Wawela iz koje se s vremenom razvio prosperirajući grad nazvan Krakow, po svom junaku. Kad je Krakus umro, priređen mu je veleban pogreb i podignut grobni humak, za kojeg su zemlju nosili stanovnici u vlastitim rukama. Kažu da njegov grob stoji još dan danas.
1970. ispred Zmajeve špilje postavljen je kip zmaja kojega je dizajnirao Bronisław Chromy. Stiliziran je, ima šest nogu i ispušta vatru svakih pet minuta.
